Promocija knjige “Moj osmijeh je moja osveta” autorice Dževe Avdić

0

Dževa Avdić, rođena u Zelenom Jadru kod Srebrenice. Nakon agresije na BiH sa porodicom i sugrađanima biva protjerana iz rodnog grada, izbjeglica u svojoj domovini. Tada devetogodišnjakinja prvobitno privremeno živi u Tuzli, a od 1996. godine u Vogošći gdje završava osnovnu i srednju školu. Potom dalju edukaciju nastavlja na fakultetu Političkih nauka u Sarajevu i stiće zvanje diplomirani žurnalista (PR) 2008. godine.

Nakon prve posjete Spomen sobi u Memorijalnom centru Potočari, javlja joj se osjećaj duga što postoji! Tražila je opravdanje zašto i njen nišan nije među onima u najglasnijoj tišini Potočara! Zašto je od 8372 nevina insana ona ostala da živi? Taj osjećaj joj je razdirao dušu, znala je da mora nešto uraditi. Ali nije znala šta?

Tako je odlučila, budući da nije imala šta drugo, „dati“ dio sebe. Dio svog života uvakufiti u historijsko sjećanje na genocid u Srebrenici, koje zauvijek mora postojati! Na pisanje je nagoni unutarnja bol za izgubljenim djetnjistvom. Naime, autorica se svojih devet godina života skoro ni ne sjeća. Ne sjeća se kako je naučila pisati, čitati, brojati, kako je završila tri razreda osnovne škole? Djetinjstvo je temelj života koji ona nije imala, i nikada joj to niko ne može nadoknaditi. Pisanje ove knjige joj je bio najteži posao u životu. Morala je oživjeti prošlost, oživjeti izumrle godine djetinstva, ponovo proći sve strahote u miru.

Knjiga Moj osmijeh je moja osveta sadrži jednostavne priče iz raznih etapa autoricinog života, od rođenja, početka rata, preživljavanja genocida, života u novoj sredini-tuđem gradu, tuđoj kući, tuđoj odjeći… nastavku školovanja, borbi za egzistenciju, zapošljavanju, imanju vlastitog doma nakon skoro 20 godina života…

Knjiga Moj osmijeh je moja osveta je lična priča o otetom djetinjstvu u ratu i borbi za opstanak i prihvatanje u tuđem gradu u miru. Mnogo joj je bilo teže živjeti u miru. Ali iz svih prepreka, uspona i padova autorica nam šalje jedinstvenu poruku, a to je da dobrota i dobro uvijek pobjeđuju. Priča je potpuno autentična i istinita. U knjizi čitatelj neće pronaći riječi mržnje, pozivanja na osvetu i slično, pisanom riječju i univerzalnim vrijednostima odgovara na zlo, nepravdu, odbačenost, poniženja i uvrede, te tako dokazuje da je dobro jače od lošeg! Pisala je u ime svih kojima je zaborav gori od zločina. Pobijedila je vrijeme.

O ilustraciji naslovnice…( autor Enes Klopić)

 

Naime, ilustracija je ustvari priča. Govori o trenutku Sudnjeg dana u očima dželata koji se malo poslije mog osmijeha uplašeno prisjeća šta je uradio u prošlosti. Žena u bijelom-autorica, nevina žrtva njegovog zla koja mu se osvetila osmijehom, bijela, čista, slobodna, ponosna i dostojanstvena zauvijek odlazi. Cvijet majki Srebrenice, također ilustracija Enesa Klopića, je Mjesec koji ostaje na vjećnoj straži kao opomena i simbol genocida u Srebrenici. Budući da je moja knjiga nastala iz potpunog osjećaja duga što sam preživjela, te zbog potrebe da nešto učinim prije nego zauvijek zaspim, naslovnica govori i o trenutku kada sam pobijedila vrijeme, završila misiju, ostavila knjigu u amanet budućnosti, kao dio historijskog sjećanja na genocid u Srebrenici.

Knjiga se može kupiti u WOG Centru u Vogošći- radnja swarovski nakita i u trafici pored Memorijalnog centra Potočari.

Share.

About Author

Leave A Reply


Get Widget