Japansko izvinjenje – dužnost ili mazohizam

0

Premijer Šinzo Abe smatra da nema potrebe da opet moli za oproštaj zbog zločina koje je Japan počinio u Kini i Koreji.

Japan i Kina će doprinositi regionalnoj stabilnosti i prosperitetu tako što će promovisati uzajamno korisne strateške veze. Ta diplomatski neodređena izjava japanskog premijera Šinza Abea, poslije polusatnog  bilateralnog susreta koji je jučer  imao sa kineskim predsjednikom vlade Si Đinpingom na marginama Azijsko-afričkog samita u Indoneziji, ipak je značajna kao znak mogućeg otopljavanja odnosa dvije sile.

Ovo je drugi put da se Si i Abe, makar na brzinu i „u prolazu”, sastaju od prošlog novembra. Razgovor u Džakarti utoliko je važniji što se dogodio iako je uoči njega Abe u govoru na samitu upozorio na „upotrebu sile radi promjene statusa kvo”, što je prijekor Kini zbog teritorijalnih sporova koje oko pojedinih ostrva ima sa Japanom i drugim zemljama regiona.

Abe je i ponovo izrazio „duboko žaljenje zbog prošlog rata” – Drugog svjetskog, u kojem je njegova država okupirala dio Kine i Koreje i počinila velike zločine. Ali, japanski premijer nije iskoristio priliku da se izvini zbog tih zlodjela.

To nije ni bilo iznenađenje pošto je prije nekoliko dana izjavio da nije potrebno da ponavlja takvo izvinjenje, koje su uputila dvojica njegovih prethodnika, na 50. i 60. godišnjicu japanske kapitulacije. Novi, 70. jubilej predstoji u avgustu, pa se istovjetan gest očekivao i od Abea.

I ranije je Abe parao oči Kinezima i Korejcima. Lider Japana, konzervativac koji se zalaže za ukidanje ograničenja na upotrebu japanske vojske nametnutih poratnim ustavom, svojevremeno je podržao pisanje u školskim udžbenicima koji relativizuju nekadašnji imperijalizam  te zemlje. Tvrdio je i da japanski ratni zločinci nisu bili kriminalci prema domaćim zakonima. Ocjenjivao je da Korejke podvođene japanskim trupama tokom rata nisu pod prinudom išle u krevet sa svojim zavojevačima. Čak se i pitao da li se japanska okupacija Koreje i dijela Kine uopšte može nazivati invazijom.

Jedina ograda koju je Abe povukao u svojim posljednjim postupcima bilo je to što, ako već neće da ponovi izvinjenje, nije ponovio ni posjetu svetilištu Jasukuni. Taj hram je posvećen Japancima nastradalim u ratu, pa i nekima od najgorih ratnih zločinaca. Umjesto da se tamo lično pokloni, Abe je u Jasukuni poslao samo zavjetne darove. Vjerovatno ga je na taj „ustupak” uz provokaciju natjerala stiješnjenost između sopstvene nacionalističke retorike, od koje najmanje namjerava da odstupi u trenutku kada se japanska privreda najzad oporavlja, i potrebe da ne naljuti previše lidere Kine i Južne Koreje s kojima je istovremeno nastojao da zakaže bilateralne susrete.

I Abeov međunarodni položaj je osjetljiv pošto se sprema za posjetu Americi, gdje će dobiti priliku da bude prvi japanski premijer koji će govoriti u Kongresu. Iz SAD mu je poručeno da neće preći preko njegovog revizionizma: „Njujork tajms” je u uvodniku naveo da uspjeh te posjete zavisi od toga da li će se i koliko iskreno Abe suočiti sa japanskom odlukom da povede rat, brutalno okupira Kinu  i Koreju, počini užasne zločine i porobi hiljade žena primoranih da služe za seksualno zadovoljavanje osvajača.

Amerika možda i nije nesporan učitelj istorije, budući da od nje Poljska upravo traži izvinjenje zbog slabog snalaženja u prošlim zbivanjima: direktor FBI Džejms B. Koumi je prošle nedjelje među one koji su pomagali holokaust uvrstio i Poljake, što, kako tvrde u Varšavi, nije tačno jer, bez obzira na to što je bilo pojedinaca koji su napadali Jevreje, poljska podrška nacistima u tom stravičnom zločinu nije bila sistematska, naprotiv. Zgražavanje te države je prije tri godine izazvao i Barak Obama nazvavši Aušvic poljskim logorom. Kontroverze su prošle nedjelje izbile i oko američkog odnosa prema genocidu u Ruandi, pošto je „Forin polisi” objelodanio da je Bijela kuća bila upozorena da se taj zločin sprema, ali nije ništa preduzela.

Međutim, Abeu i njegov sunarodnik, slavni pisac Haruki Murakami poručuje da Japan mora ponavljati izvinjenje, ali iskreno i nedvosmisleno, sve dok ga Kina i Južna Koreja ne prihvate. Kad se još uzme u obzir Abeov stav da je japansko neprekidno vraćanje na strahote počinjene u ratu odraz mazohizma, sve to podsjeća na odnos Srbije prema Srebrenici. Pitanje je da li bi Abe nudio bilo kakvo izvinjenje da oko uloge Japana u zločinima nad Kinezima i Korejcima ima ikakvih sumnji poput onih koje u srpskoj javnosti postoje u pogledu toga koliko je Srbija bila direktno upletena u srebrenički pokolj, odnosno genocid, kako ga je zvanično okarakterisao Haški tribunal. Doduše, barem ovdje se Srbija ne može žaliti na dvostruke standarde. I od Japana nova izvinjenja očekuju i susjedi i domaći intelektualci i međunarodne sile.

 

Share.

About Author

Leave A Reply


Get Widget