Historijat

0

Ilidža je općina koja je u sastavu Kantona Sarajevo. Mjesne zajednice općine su: Ilidža Centar (centralno naselje), Hrasnica, Sokolovići (Sokolović Kolonija), Butmir, Otes, Stup, Stupsko Brdo, Vreoca, Blažuj, Rakovica, Lužani i Osijek. Kroz centar Ilidže prolazi rijeka Željeznica, a u sklopu općine Ilidža nalazi se i izvor rijeke Bosne, popularno izletište “Vrelo Bosne”.

Historija

Prve ljudske naseobine na području današnje Ilidže potiču iz neolitskog perioda. Neolitsko naselje Butmir (3.500 – 2.500 godina prije nove ere) smješteno je na obalama rijeke Željeznice, arheološki je otkriveno 1893. – 1896. god. Iskopani su ostaci 96 zemunica, sbogatim nalazima kamenog oruđa i oružja, kostiju životinja i biljne hrane. Najveću vrijednost iz tog perioda predstavljaju primjerci keramičke proizvodnje, posebno posude sa ornamentnim ukrasima i ženske statuete. Tadašnji stanovnici Butmira bavili su se poljoprivredom,stočarstvom i lovom.

Ilidža u antičkom periodu

U prvoj polovini l. vijeka Sarajevsko područje postaje dijelom Rimskog carstva. Upravni i kulturni centar Sarajevskog polja bilo je naselje Aquae S… (Banja S…) izgrađeno na području današnje Ilidže. Bio je to lijep i bogato uređen provincijski grad, koji je u sebi sjedinjavao upravni centar i Banjsko lječilište. Aquae S… podignuta je u 1. vijeku a život u njoj odvijao se ravnomjerno sve do 5. vijeka. Imala je status kolonije, a njeni stanovnici doseljeni kolonisti i domaće, romanizirano stanovništvo, bili su punopravni rimski građani. Arheološka istraživanja otkrila su ostatke raznih građevinskih objekata, među kojima se posebno ističu stambeni objekti u formi vile i termalni kompleks. Neki od ovih objekata imaju tipičan unutrašnji raspored bogate rimske kuće, prostorije ukrašene vrijednim mozaicima, a ispod podova su nađene naprave za centralno zagrijavanje zgrada. Iz ovog perioda sačuvani su temelji rimskih građevina, podni mozaici, kamene baze, keramika, nakit i novac.

Osmanski period

Osmanski period (15. – 19. vijek) je konačno dao ime ovom prostoru. Riječ iladž obilježila je i definisala ovaj lokalitet vode, zraka ivazduha. Iladž – je stara turska riječ koja znači, lijek, ono što čovjeku daje zdravlje. Iz ovog perioda nema dovoljno podataka, niti materijalnih ostataka o nekoj značajnijoj izgradnji. Postojala je samo banjska zgrada sa dva bazena pokrivena kubetima i dva hana za stanovanje. Ilidža je oduvijek bila važna raskrsnica puteva o čemu svjedoče mnogi mostovi i putevi. Most preko rijeke Bosne na Plandištu sagrađen je između 1530. – 1550. godine, a njegova autentičnost sačuvana je do danas. U konstrukciju mosta ugrađeno je ornamentirano kamenje iz rimskog perioda, zbog čega je ovaj most u narodu poznat kao Rimski most. Bogatiji stanovnici Sarajeva iz ovog perioda na Ilidži su imali tzv. ishodne kuće – ljetnikovce, gdje su boravili po cijelo ljeto. Neke od njih su sačuvane i do danas. Posebno važan oblik kulturnog i historijskog nasljeđa Ilidže i njenog šireg područja iz osmanskog razdoblja predstavljaju muslimanski spomenici nišani ili bašluci.

Austro-ugarski period

U ovom periodu Ilidža i njena okolina su se razvili u izgrađen i uređen prostor (1878. – 1918. godine.) Modernizovana je stara turska banja po uzoru na tadašnje kupališne centre Evrope. Pod neposrednom upravom Zemaljske vlade u Sarajevu, počeli su radovi na projektovanju i etapnom uređenju banje Ilidža u cjelini. Modernizovana je stara turska banja po uzoru na tadašnje kupališne centre Evrope. Krajem 1895. godine izgrađeni su hoteli „Igman“, „Hungaria“, „Austria“ i „Bosna“. Uređen je i Banjski park sa mnogobrojnim stazama, cvijetnim alejama, vještačkim jezerom, ribnjakom i zvjerinjakom, izgrađeni sportski tereni, hipodrom i drugi objekti za zabavu. Do 1894. godine zasađena je Velika aleja, koju sačinjava 726 stabala platana i veći broj stabala divljeg kestena. Velikom alejom je banjski kompleks povezan sa “Vrelom Bosne”, na kome su ozidane obale, napravljeni mostići i mnogobrojne staze za šetnju. Banjsko – lječilišni centar Ilidža postao je čuven po sumpornom vrelu i njegovoj ljekovitosti, ali i po ljepoti prirodnog i izgrađenog ambijenta.

Ilidža tokom rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995 godine

Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini Ilidža je bila pod kontrolom vojske Republike Srpske i služila je kao “čep” višemjesečnog okruženja Sarajeva. Za vrijeme kontrole RS-a u Ilidži su bili protjerivani i pritvarani civilni stanovnici nesrpske nacionalnosti u nekoliko zatvora ili logora. Nakon konsolidacije prostora Sarajeva poslije potpisanog Daytonskog mirovnog sporazuma  Ilidža je reintegrirana 12. marta 1996 u sastav Federacije BiH.

Na Ilidži nalazi se nekoliko kulturno-historijskih dobara od kojih izdvajamo: arheološko naselje Butmir, ishodna kuća porodice Semiz, Rimski most, vjerski objekti /džamije, pravoslavna crkva u Blažuju katolička crkva na Stupu/, Muzej IV Viteške brigade, Muzej „Tunel spasa“ Butmir-Drobrinja, Ljetna pozornica itd. Područje Vrela Bosne proglašeno je parkom prirode. Nalazi sr u podnožju planine Igman odakle izvire rijeka Bosna i sa izvorišta Bačevo 90% Sarajeva se snabdjeva pitkom vodom.

Share.

About Author

Leave A Reply


Get Widget